letter

letter
Želimo s ponosom objaviti pisma i pjesme roditelja naših polaznika koji prave novi korak u životu i na jesen kreću u osnovnu školu!

 

 

Poštovani,

U ime roditelja žute skupine htjela bih Vam se zahvaliti malim znakom pažnje.
Drage naše odgajateljice gđa Ana i gđa Zlata, a našoj djeci najdraže tete ovim bih Vam se htjela zahvaliti na Vašoj profesionalnosti, stručnosti i toplini
tijekom svih ovih godina.
Hvala Vam što ste nas poticali, ohrabrivali i pomagali u odgojnim nastojanjima kod naše djece.
Hvala Vam što ste tijekom ovih godina poticali i razvijali pozitivne osobine kod naše djece kao što su poštenje, iskrenost i ljubav.
Hvala Vam na svakoj toploj riječi, hvala Vam što ste našoj djeci pomogli da se prilagode svijetu u kojem živimo.
Hvala Vam što ste našu djecu pripremile za školu.
Hvala Vam što ste nam pomogli da sagledamo dječji vrtić kao širu zajednicu i partnerstvo roditelja, odagajatelja i djece.
Zauvijek ćete nam ostati u srcu i sjećanju!


 

Drage naše tete Miro i Tatjana,

odlaskom u školu naša djeca ulaze u novo razdoblje svog života zbog čega smo jako ponosni. Izrasli su u prave male ljude.
Hvala Vam što ste bili dio njihovog odrastanja. Pomogli ste nama roditeljima da odgojimo prekrasnu, veselu i bezbrižnu djecu.
Pripremili ste ih za školu, ali i za život. Naučili ste ih puno toga za što mi roditelji možda nekad i nismo imali strpljenja.
Naša djeca su iz vrtića dolazila sretna.
S radošću ćemo se sjećati pokojeg razbijenog koljena ili zaprljane majice jer su one značile da se naša djeca nesputano igraju.
Pamtit ćemo i njihove prve ljubavi i čuvati sve čestitke i crteže koje ste zajedno napravili.
Hvala Vam što ste se radovali svakom njihovom uspjehu, što ste ih naučili da budu dobri prijatelji jedni drugima.
Bilo nam je ugodno surađivati s Vama jer smo znali da su naša djeca uvijek u dobrim rukama.
Želimo Vam sreću i sa idućim generacijama crvenih kao i njihovim roditeljima.
Nama ste često bili i više nego tete u vrtići i zato ćete uvijek imati posebno mjesto i u njihovim i u našim srcima.


 

Dragi naš vrtiću! Dragi Striborovci!

Pišem ti kao majka ja, a te misli dijeli i tata nek se zna.
Kada se raditi moralo poći
ti si nam bio u pomoći.
Bio si nam kao mama i tata
jer si nam otvorio svoja vrata.
I naše dijete zbrinuto je bilo
onako, kako se u snovima samo snilo.
Nasmiješene, brižne tete u svemu i za sve su bile
na usluzi kao kad roditelj voli svoje dijete.
Godina za godinom i evo dođe čas
kada će neki grcati u sebi, a neki na glas.
Bilo je lijepo i radno, u prigodama i paradno!
Svaki dan, ako bolesti bilo nije,
dolazili smo u tvoje okrilje.
Susretali smo mnoga lica znana
razmjenjujući pozdrave i zrele riječi svakoga dana.
Neki će roditelji još s vama biti
s mlađom djecom dolaziti.
A mi? Mi vam želimo reći HVALA
što ste nam učili djecu da je
ŽIVOT LJUBAV i vesela šala.
Najesen će naša djeca u školu poći, a svim djelatnicima
Stribora jopš jednom hvala na svoj brizi i pomoći.
Zauvijek ćete naš vrtić biti,
a možda ćemo i unuke k vama dovoditi! :)



U Osijeku, 2017.
Maturanti: U klasi tete Mire i Zrinke
Napisala: mama Ljubica