Ne postoji na svijetu ljepša zahvala za plodove zemlje od spontane igre djeteta, u svakodnevno pažljivo promišljanom prostorno-materijalnom okruženju, uhvaćene prisutnim okom odgojitelja.
U Starijoj odgojno-obrazovnoj skupini A1, odgojiteljice Ivana Skeledžija i Slavica Benčik, biranim prostorno-materijalnim i duhovnim pozivima na igru, a potom ciljanim pokušajima provokacija iste, s djecom su se uputile tragovima žita, brašna, vode i pjesme u čudesne putove dječje igre.
Miš Mišo gostovao je na “Narančastoj TV” te kao izvrstan lutkarski poticaj, pozvao djecu na stvaralačku igru s neoblikovanim materijalima, s ciljem popravka jedne od najzanimljivijih osječkih kulturnih i tradicijskih znamenitosti – vodenice na rijeci Dravi. Dječja mašta, ne samo da je s minimalnim ulaganjima od recikliranog otpada, popravila staru Vodenicu, već je svoju imaginaciju pretvorila u akciju, stvorivši neke posve nove vodenice.
U sobi ovih mladih “Čuvara prirode” već se danima melju žitarice, mjeri se i prodaje brašno, mijesi se tijesto i peče kruh u čudesnoj dječjoj peći.
Holističkim i integriranim pristupom pojedinačni centri aktivnosti pretvoreni su u čudesan grad zabave i učenja u kojemu se razvijaju cjeloživotne kompetencije, vrtić postaje poligon za dječje snove, a lutka Mišo, kao izmišljeni povijesni lik, istovremeno otvara pitanja humanizma, prihvaćanja i tolerancije prema svim živim bićima.
Igra ove skupine svoju je puninu doživjela na zajedničkoj svečanosti podcentra “Sjenčica”, koju je svojim dolaskom i posebnim blagoslovom uveličao svećenik.
Tko je svećenik, pitanje je koje pokreće novi ciklus igre i dokazuje njezinu čudesnu tekuću evoluciju…
Ukoliko vas put nanese, svratite na osječku vodenicu, u dječji vrtić Sjenčicu.
