Polazeći od dječje znatiželje prema kulturama dalekog Istoka te nakon upoznavanja kineskih i japanskih običaja, glazbe, plesa i kamishibai priča, odlučili smo projekt proširiti u smjeru koji djeci pruža dublje iskustveno učenje. Iskoristili smo svoje kompetencije stečene edukacijom Modeliranje keramike i rad na lončarskom kolu pri Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku te jedinstvenu mogućnost našeg podcentra: posjedujemo lončarsko kolo i peć za glinu, što nam omogućuje stvaralaštvo iz prve ruke.
Povezali smo tradiciju japanskog i kineskog porculana s procesom izrade naše keramike. Djeca su istraživala razlike u materijalima, oblicima i uzorcima te otkrila priču o poznatom „vrbinom uzorku“, često prisutnom na japanskoj keramici. Kroz kamishibai pripovijedanje doživjela su kulturni kontekst, a zatim dobila priliku postati mali keramičari – istraživači.
Učili su kako se glina priprema za rad, koji je pravilan položaj tijela na lončarskom kolu, kako se glina centrira i oblikuje, te što slijedi nakon izrade – sušenje, brušenje, bojanje i priprema za pečenje. Nakon svega dva tjedna svakodnevnog rada na kolu, djeca su postala potpuno samostalna: od pripreme materijala, izrade na kolu do čišćenja i organizacije prostora za idući radni dan. Lončarsko kolo aktivno je gotovo cijeli dan – od ranih jutarnjih sati do popodneva, posebno u radu s predškolcima.
Zašto je rad s glinom važan?
Rad s glinom djeci omogućuje jedinstven doživljaj učenja koji spaja um, tijelo i emocije. Dok rukama oblikuju glinu, djeca razvijaju finu motoriku, koordinaciju i snagu šake – temelje potrebne za kasniji razvoj pisanja i drugih preciznih aktivnosti. Proces oblikovanja zahtijeva fokus i strpljenje, pa djeca spontano uče usredotočiti se na zadatak, ustrajati, pokušati ponovno i prihvatiti da rezultat dolazi postupno, korak po korak. Glina im daje slobodu izražavanja; uz nju se opuštaju, smiruju i vrlo brzo ulaze u stanje duboke koncentracije. Osim toga, glina je materijal koji „prašta“, pa djeca bez straha eksperimentiraju, uče kroz pokušaje i pogreške te jačaju osjećaj kompetentnosti i samopouzdanja. Briga o materijalu i alatu razvija odgovornost i radne navike, dok završeni rad u njihovim rukama nosi snažan osjećaj postignuća.
Djeca kroz glinu ne izrađuju samo predmet – razvijaju sebe. Uče da je pogreška samo korak u procesu, a uspjeh rezultat upornosti i hrabrosti da pokušaju ponovno.
Anita Šimić
