Popodnevni odmor važan je dio dnevnog ritma u vrtiću i doprinosi cjelovitom razvoju djeteta. Miljak (2007) naglašava ravnotežu dnevnog ritma kao jednog od indikatora kvalitete samog vrtića. Djeca optimalno funkcioniraju i djeluju u sredinama u kojima se poštuju njihove biološke potrebe, a jedna od tih potreba je i ona za odmorom ili snom. U skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (2019), organizacija dnevnog odmora u dječjem vrtiću treba omogućiti djeci priliku za kratko spavanje ili tiho opuštanje, čime se osigurava važan doprinos ukupnom dnevnom trajanju sna koji je ključan za njihov razvoj. Svrha dnevnog odmora je omogućiti djeci fizički i mentalni oporavak nakon prijepodnevnih aktivnosti te osigurati ravnotežu između aktivnosti i odmora. Djeci rane i predškolske dobi rituali i rutine potrebni su za stvaranje osjećaja povjerenja i sigurnosti unutar ustanove. Prema Berk (2013) san utječe na pamćenje, emocionalnu regulaciju i pažnju. Dobra ravnoteža odgojno-obrazovng rada i fizioloških potreba djece omogućuje integraciju novih spoznaja i iskustava. Tijekom odmora djeca regeneriraju energiju, što pozitivno utječe na njihovu koncentraciju, raspoloženje i spremnost za sudjelovanje u daljnjim aktivnostima i ostatku dana, pri čemu je važno da to vrijeme bude provedeno u kvalitetnoj obiteljskoj interakciji. Djeca niže kronološke dobi imaju izraženiju potrebu za snom, dok se odrastanjem i sazrijevanjem ta potreba postupno skraćuje i gubi. Dok je kod djece mlađe dobi fokus na snu, kod starije djece – fokus je na mirnim aktivnostima i odmoru. Kratki san ili miran odmor potiču kognitivni razvoj, pamćenje i emocionalnu stabilnost. Osim toga, djeca uče poštovati individualne razlike i potrebe druge djece u skupini.
Održavanje redovitog ritma (igra – obrok – odmor) pruža djeci osjećaj sigurnosti i predvidljivosti te pridonosi stvaranju zdravih životnih navika.
Odgojiteljice prate individualne potrebe djece – neka djeca spavaju, dok drugima odgovara miran i opuštajući boravak u ležaljci. Za to vrijeme osigurani su prostorno-materijalni uvjeti poput dovoljnog razmaka između ležaljki, mirne atmosfere, opuštajuće radijske priče i smirujuće glazbe.
Literatura:
Berk, L. E. (2015). Dječja razvojna psihologija (I. Brković & A. Butković, Prijev.). Jastrebarsko: Naklada Slap. (Izvorno djelo: Child Development).
Miljak, A. (2007). Teorija i praksa odgojno-obrazovnog procesa u ranom djetinjstvu. Zagreb: Mali profesor.
World Health Organization. (2019). Guidelines on physical activity, sedentary behaviour and sleep for children under 5 years of age. Geneva: WHO. https://www.who.int/publications/i/item/9789241550536
Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. (2014). Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Zagreb: MZO. https://mzo.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Obrazovanje/Predskolski/Nacionalni_kurikulum.pdf
Marija Matulin Jelić, mag. pedagogije