Polazak djeteta u vrtić predstavlja veliki korak i promjenu u životu djeteta i roditelja. Za dijete to može predstavljati i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba, kako sa djecom tako i s odraslima. Situacija je i za dijete, a i za roditelje ispunjena strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novonastaloj situaciji.
Odvajanje od osoba koje volimo uvijek je bolno ,a ponaosob djetetu koje još nije imalo puno susreta s ljudima izvan svog doma pa ne zna kako procijeniti odvajanje – kao nešto privremeno ili trajno. ODVAJANJE JE IPAK VAŽAN I NEIZOSTAVAN DIO NORMALNOG PROCESA ODRASTANJA SVAKOG DJETETA. Potrebno je biti svjestan težine koju za dijete ima odvajanje te umanjiti njegove moguće negativne efekte. Čudesan lijek protiv tuge i straha koje dijete osjeća kod dolaska u vrtić ne postoji, no mnogo se toga može učiniti da se taj prijelaz od kuće do vrtića djetetu učini što manje stresnim. Dijete će se bez posljedica prilagoditi, ako se pripremi za polazak u vrtić.
Što možete učiniti ?
Upoznajte dijete s vrtićem prije polaska. Tijekom inicijalnih intervjua za upis djeteta preporuča se dolazak s djetetom. Bitno je upoznati dijete s prostorima u vrtiću, najbitnije od svega je upoznati dijete s osobljem vrtića, odnosno, s odgojiteljem odgojno-obrazovne skupine u kojoj će dijete boraviti.
Razgovarajte s djetetom o tome što ga u vrtiću čeka. Skrenite mu pozornost na sličnosti, ali i razlike u odnosu na dosadašnji život. Pričajte mu o aktivnostima, igračkama, odgojiteljima, djeci; recite mu zašto je važno ići u vrtić.
Recite djetetu gdje ćete Vi biti i što ćete raditi dok je ono u vrtiću.
Već sada potičite djetetovo osamostaljivanje u svakom pogledu. Samostalno korištenje pribora za jelo i piće, samostalno oblačenje ili svlačenje odjeće, obuvanje ili skidanje cipela te samostalno pranje ruku i korištenje WC-a, svakako će mu pomoći kad ne budete uz njega.
Iako dijete nema osjećaj za vrijeme ono usvaja dnevne rituale, a to mu daje dodatnu sigurnost u koji se može pouzdati.
Dijete se navikava na dnevni ritam vrtića. Pod ritmom življenja podrazumijeva se da dijete ide ranije na spavanje, ima redovan poslijepodnevni odmor. Uzimanje obroka također spada u dnevni ritam, trebalo bi da bude u isto vrijeme.
Pomozite djetetu odabrati neku igračku (može i deku, jastuk, slikovnicu…) koju će uzeti sa sobom u vrtić. Nešto konkretno što često koristi, najdražu igračku, ili nešto drugo što će ga razveseliti i utješiti kad bude tužno.
Važno je i da kućna atmosfera tijekom spremanja za vrtić bude opuštena i vedra. Osigurajte si i dovoljno vremena da svako jutro prije nego li odete na posao, u miru i bez žurbe dovedete i ostavite dijete u vrtiću.
Ostavite si nekoliko dana kako biste u novom okruženju mogli pomoći djetetu da se lakše prilagodi. Ostanite sa svojim djetetom dok ne osjeti sigurnost. Duljina boravka roditelja u skupini stvar je dogovora odgojitelja i roditelja.
Dopustite djetetu upoznavanje s novom okolinom, odgojiteljima i djecom prema njegovom vlastitom tempu. Ne silite ga na druženje. Ako želi neka prvo promatra, a kada bude htjelo onda će i sudjelovati.
Svakodnevni rituali djetetu olakšavaju rastanke. Osmislite kratki oproštajni ritual tijekom kojeg ćete mirnim, ugodnim i sigurnim glasom djetetu reći da odlazite, gdje ćete biti i kad ćete se vratiti Kad se opraštate. Svoju pažnju u potpunosti usmjerite na dijete.
Ne odugovlačite s rastankom. Važno je da dijete od početka zna kakvi su Vam planovi (npr. “poigrat ćemo se još s ovim, pa onda idem”), a kad ih jednom obznanite budite dosljedni. U redu je ostati s djetetom u skupini dok se ono ne bude osjećalo ugodno, ali kad jednom kažete “ja sad idem”, onda i otiđite. Dugotrajno opraštanje djetetu samo otežava rastanak.
Nemojte podmićivati dijete (slatkiši, igračke,…) kako ne bi pokazalo tugu ili strah. Ako planirate neku zajedničku aktivnost poslije vrtića neka ona bude , bez obzira na to je li Vaše dijete na rastanku plakalo ili ne.
Vodite dijete u vrtić koliko god je to moguće redovito, pogotovo u vrijeme prilagodbe. Nakon pauze Vaše dijete sve mora odraditi ispočetka.
Dijete zna što znači “dolazim odmah”, ili “dolazim prije/poslije ručka/spavanja”. I dođite kada ste i rekli. Kad dođete po dijete, prvo ga srdačno pozdravite i pokažite mu koliko ste sretni što ga vidite. Onda provjerite s odgojiteljem kako je prošao dan.
Recite odgojitelju koje riječi dijete koristi za pojedine potrebe ili predmete, koje su njegove navike, kako ga se najlakše može utješiti, što Vaše dijete voli, a što ne voli. Saznajte koje je najbolje vrijeme u danu kad možete nazvati i raspitati se za Vaše dijete. Ukoliko se u djetetovom životu zbiva nešto što može utjecati na njegovo ponašanje, recite i to odgojitelju.
Za uspješnu prilagodbu djeteta izuzetno je važna suradnja roditelja i odgojitelja. Suradnja treba biti kontinuirana i obostrana, treba se temeljiti na međusobnom poštovanju, uvažavanju i procesu stalnog povratnog informiranja.
Nije samo dijete to koja osjećaju tugu ili strah od odvajanja. I roditelji se mogu tako osjećati, pogotovo ako ostavljaju svoje dijete po prvi put. Lakše je ostaviti nešto najdragocjenije kad znate da je u dobrim rukama. Stoga će ostanak prvih dana s djetetom u skupini i Vama pomoći da vidite kako tamo stvari funkcioniraju i osjećat ćete se mirnije, a tu ćete mirnoću onda moći prenijeti na svoje dijete.
Promjene ritma života dijete može biti umorno i razdražljivo. Svoj strah od odvajanja izražavaju na razne načine . U fazi prilagodbe dijete postane uznemirena, plačljivo, neki imaju ružne snove, počinju mokriti u krevet ili Vas jednostavno ne puštaju ni na trenutak. Kako god bilo, sjetite se da je ovo samo prolazna faza u Vašem i djetetovom životu. Ako se ovo odvajanje odradi korak po korak, to će mu pomoći da se lakše nosi sa svim budućim odvajanjima u životu. Da bi faza prilagodbe što lakše i što bezbolnije prošla najviše mu treba Vaša pažnja, Vaše strpljenje i Vaša ljubav.
Puno sreće na početku jednog izazovnog i lijepog u životu Vašeg djeteta!
Priredila:
Vladimirka Vidović , pedagoginja mentorica