Inicijalni razgovor je sastavni dio procedure upisnog postupka te je ujedno i obavezan kao takav. Važno je napomenuti kako tijek i sadržaj inicijalnog razgovora ne utječu na odluku hoće li dijete biti upisano u vrtić, već se odluka o upisu donosi temeljem bodovanja sukladno Pravilniku o upisima.
Cilj inicijalnog razgovora je upoznavanje psihofizičkog razvoja i stanja djeteta, a u cilju određivanja najprimjerenijeg početnog oblika i duljine boravka u dječjem vrtiću.
Glavni dio inicijalnog razgovora je opservacija djeteta. Stručni suradnici promatraju kako se dijete (u odnosu na dob) ponaša, kako surađuje, kako komunicira (odaziva li se na ime, uspostavlja li kontakt očima, koje komunikacijsko sredstvo koristi dijete (npr. geste, govor) i je li to u skladu s dobi djeteta. Također, promatraju kako se dijete ponaša u novom prostoru i s novim osobama, izvršava li naloge, kako reagira na zabranu, slijedi li upute i slično.
Ukoliko stručni suradnici procijene da je dijete nesuradljivo, da postoji sumnja na odstupanja u razvoju ili zbog spleta okolnosti nisu u mogućnosti procijeniti funkcioniranje djeteta (primjerice ako je dijete nenaspavano, iznimno razdražljivo, gladno, doživjelo stresni događaj ili neugodu neposredno prije razgovora i slično) s roditeljima se naknadno dogovara novi termin razgovora u kojemu će sudjelovati prošireni stručni tim te biti osigurano više vremena za opservaciju i razgovor s roditeljima.