Kamishibai je umjetnost pripovijedanja uz pomoć slika. Ime Kamishibai spoj je riječi „kami“, što znači papir i „shibai“ u značenju igrati ili glumiti, pa bi točan prijevod bio papirnato kazalište. Intenzivnije se pojavljuje u Japanu u kasnim 1920-im godinama, a najveću je popularnost dosegla do 50-ih.
Većina kamishibai priča sastoji se od 12 do 16 čvrstih, lijepo ilustriranih kartica, a iako na njihovoj stražnjoj strani postoji tekst, uspjeh same priče ovisi o izlagaču i njegovoj maštovitosti te dramatizaciji. Postoji više vrsta kamishibai kazališta, od jednostavnog koji se sastoji samo od skupa slika, do razrađenog koji može uključivati drvenu kutiju, okvir „butai“ u koju su kartice razvrstane te je tako pojednostavljeno pomicanje slika.
Korištenjem ove tehnike kod djece se potiče:
- mašta
- pozorno slušanje
- pamćenje u slikama
- govorne i jezične vještine
- vještina javnog nastupa.
U ožujku 2024. godine skupina odgojitelja iz Dječjeg vrtića Osijek pohađala je edukaciju Kamishibai tehnike koju su vodili kamishibai majstori, dramski pedagozi i lutkari Jelena Sitar i Igor Cvetko iz Slovenije.
U pedagoškoj godini 2024./2025. formirane su tri kamishibai putujuće družine s po 5 – 6 odgojitelja koji obilaze vrtiće gdje djeci prezentiraju svoje priče u toj tehnici.
Reakcije djece su vrlo pozitivne te je to dobar pokazatelj vrijednosti pričanja priča na ovakav način i poticaj za nastavak rada kamishibai družina.
