Na veliku dječju radost u posjet smo pozvali kestenjara.
Već dugi niz godina postojala je zabrana dolaska u vrtiće raznih vanjskih prodavača svih prehrambenih proizvoda, sve do sada.
Uz pomnije promišljanje i poštivanje svih dogovorenih pravila ove smo godine ipak u goste mogli pozvati kestenjara, što smo mi s radošću i prihvatili.
Vrtićke skupine: mlađa i dvije starije su prijepodne provele u društvu i mirisu kestenjara.
Cilj nam je bio djecu upoznati s radom kestenjara, koji radi na ulici, kojeg često i ne primijetimo, a i on je nečiji tata, dobar, pristupačan čovjek kao i većina drugih ljudi.
Kesten je sastavnica jeseni, upoznali smo divlji ali i ovaj pitomi kesten, koji danas pečemo, možemo ga i kuhati i koristiti u ostalim jelima.
Zastupljene su bile radno-praktične aktivnosti, koordinirali smo oko-ruka-njuh, spoznajne aktivnosti.
Djeca su bila oduševljena posjetom kestenjara, mirisom pečenih kestena, izgledom stare peći, te su se čuli uzbuđeni uzvici, te kao: „ ovako ću i ja peći u mojoj ulici, baš je kul“, ili „ teško je nositi stalno sve to okolo“.
Dobrobit ovog posjeta je upoznavanje čovjeka koji na ulici peče kestenje, približili smo djeci kesten kao vrlo ukusnu namirnicu, neka djeca i to starije skupine nisu nikada ni kušali kesten, a zanimljivi su njihovi odgovori: „ kestenje je skupo, kaže baka“, „ nećemo ga kupovati, onda mi je sva kuća prljava“, rekla je jednom djetetu majka…e pa mi smo se dobro zabavili, sami čistili pečeno kestenje, uživali u njegovom okusi i smijali se našim prljavim rukama…koje se vrlo lako i operu…
