U vrtićkom okruženju razlikujemo dobno homogene i dobno heterogene (mješovite) skupine. Homogene skupine čine djeca slične kronološke dobi, dok su u heterogenim skupinama zajedno uključena djeca različitih godišta, najčešće od 3 do 6 godina starosti. Povremeno se javlja zabrinutost roditelja kada je njihovo dijete raspoređeno u mješovitu skupinu, osobito kod roditelja starije djece, zbog dojma da takva skupina možda ne može odgovoriti na specifične razvojne potrebe njihova djeteta. Međutim, takav način organizacije rada pruža djeci bogato, poticajno okruženje koje u mnogočemu nalikuje prirodnom, obiteljskom okruženju gdje mlađa i starija djeca svakodnevno uče jedni od drugih. U nastavku teksta nastojat će se iznijeti prednosti mješovitih skupina, kako za mlađu, tako i za stariju djecu.
Mlađa djeca u mješovitim skupinama imaju priliku promatrati starije, oponašati ih i prirodno od njih usvajati nove vještine poput jezičnog izražavanja i društvenih pravila, načina uključivanja u igru te strategija rješavanja problema i postupnog osamostaljivanja. U takvom okruženju mlađi dobivaju uzore kojima se dive i čije ponašanje žele slijediti, što značajno potiče njihov razvoj. S druge strane, starija djeca kroz pomaganje mlađima jačaju strpljenje, samopouzdanje i osjećaj odgovornosti. Preuzimajući ulogu „vođa” ili pomagača, razvijaju empatiju, prosocijalna ponašanja i svijest o vlastitim kompetencijama. Ovakva dinamika obostrane koristi stvara poticajnu, suradničku atmosferu u kojoj svako dijete može napredovati vlastitim tempom. Dodatno, mješovite skupine potiču individualizirani pristup. Svakodnevno su ponuđene aktivnosti primjerene različitim razvojnim razinama na kojima se djeca nalaze, a koje nisu nužno vezane uz dob. Ovakav način rada djeci pruža osjećaj sigurnosti, jer im omogućuje da biraju aktivnosti koje najbolje odgovaraju njihovim trenutnim razvojnim potrebama i mogućnostima. Za razliku od toga, u dobno homogenim skupinama djeca koja u pojedinim područjima razvoja nisu na razini vršnjaka mogu osjećati pritisak da sudjeluju u aktivnostima za koje još nisu spremna, što može dovesti do stagnacije i smanjenog osjećaja uspješnosti.
U dobno mješovitim skupinama djeca imaju češće prilike učiti kako se dogovarati, čekati red, pomagati drugima, uvažavati različite potrebe i preuzimati odgovornost u skladu sa svojim sposobnostima. Različite dobi unutar skupine donose i različite perspektive, što obogaćuje međusobnu komunikaciju i potiče razvoj tolerancije, empatije i poštovanja prema drugima. Djeca pritom uče razumjeti da svatko napreduje svojim tempom, što pridonosi stvaranju pozitivne, podržavajuće i uključive atmosfere u skupini.
Različite dobi unose u igru različite ideje, iskustva i pristupe, zbog čega je igra u mješovitim skupinama često bogatija, dinamičnija i poticajnija. Djeca imaju priliku učiti kako se prilagoditi drugome, pregovarati, stvarati nove načine zajedničke igre te uključivati sve članove skupine, bez obzira na njihove sposobnosti ili dob. Takvo okruženje prirodno potiče kreativno rješavanje problema, maštovitost i razvoj fleksibilnog mišljenja.
Slično kao u obiteljskim odnosima između braće i sestara, djeca u mješovitim skupinama razvijaju odnose koji snažno doprinose njihovom socijalnom i emocionalnom razvoju. Mlađa djeca osjećaju se zaštićeno i sigurno uz starije, imaju uzore u svakodnevnim situacijama i brže usvajaju nove vještine. Istovremeno, starija djeca dobivaju ulogu pomagača i modela, što jača njihov osjećaj važnosti, samosvijesti, samopouzdanja i brige za druge.
Dobno mješovite skupine pružaju djeci priliku da rastu, uče i razvijaju se u okruženju koje poštuje različitosti i potiče suradnju. Za mnogu djecu upravo takvo okruženje predstavlja sigurno, poticajno i radosno mjesto boravka.
Literatura:
Evangelou, D. (2006). Mješovite dobne skupine u ranom odgoju i obrazovanju. (Burić, H., Vujčić, M., prilagodile). Dijete, vrtić, obitelj, 43, 12-15. (Izvorni rad objavljen 1989.)
Pripremila:
Ana Ošap, mag.paed.