U mlađoj vrtićkoj skupini podcentra Potočnica Dječjeg vrtića Osijek proveden je projekt „Od lutke do kazališta“, kojim su djeca kroz igru, lutkarstvo i dramsko izražavanje postupno upoznavala svijet kazališta.
Projekt je osmišljen kao niz povezanih aktivnosti koje su polazile od dječje igre, interesa i potreba, a provodio se u suradnji s roditeljima i kolegama odgojiteljima.
U sklopu projekta djeca su upoznavala svijet lutaka i kazališta. Kroz igru su se susretala s različitim vrstama lutaka, među kojima su bile lutke za prstiće, ginjol lutke, lutke na štapu i lutke na užetu, ali i s oblicima kazališta poput kazališta sjene i svjetla. Djeca su imala priliku lutkama davati glas, pokret i ulogu te ih koristiti u jednostavnim dramskim igrama. Istovremeno su istraživala prostor pozornice, kostime i scenu, a kroz dramsko kazalište i sama su postajala glumci, izražavajući se pokretom, glasom i igrom.
Posebno iskustvo za djecu bilo je sudjelovanje u igrokazima i pričama koje su im predstavili gosti. Mama M.S. je djecu upoznala s pričom „Djed i repa“. Djeca su aktivno sudjelovala u igrokazu, birala uloge, ponavljala dijelove teksta i pokretima pratila radnju priče.
Također, skupinu je posjetila kolegica odgojiteljica, koja je djeci predstavila priču „Jesen pred ježevom kućicom“ koristeći tehniku kamišibaj. Djeca su s velikim zanimanjem pratila priču, promatrala ilustracije i verbalno reagirala na sadržaj.
Cilj projekta bio je poticanje cjelovitog razvoja djeteta kroz dramsku igru i kazališne aktivnosti, s naglaskom na razvoj govora, emocionalnog izražavanja, mašte, kreativnosti i socijalnih vještina.
Sudjelovanjem u aktivnostima projekta djeca su kroz igru i iskustveno učenje razvijala govor i komunikaciju, bogatila maštu i simboličku igru te učila prepoznavati i izražavati emocije. Zajedničke dramske aktivnosti poticale su suradnju i razvoj socijalnih odnosa, a preuzimanjem uloga jačalo se samopouzdanje djece. Raznovrsne aktivnosti s lutkama, pokretom i scenskim elementima pridonosile su i razvoju fine i grube motorike, kao i pažnje i koncentracije. Kroz zajedničko stvaranje jačao se osjećaj pripadnosti skupini, razvijala se pozitivna slika o sebi, a kazalište su djeca doživjela kao kreativan, poticajan i njima blizak prostor igre i izražavanja.
