U suvremenom odgojno-obrazovnom radu sve se veća pažnja posvećuje razvoju ekološke svijesti od najranije dobi. Djeca predškolske dobi prirodno su znatiželjna i otvorena za učenje kroz igru, stoga je upravo to razdoblje idealno za usvajanje pozitivnih ekoloških navika kao i odgovaranje na pitanja kao što su „Zašto odvajamo korisni od nekorisnog otpada?“ i „Kako ga ponovno možemo reciklirati, upotrijebiti?“. Zato smo ove godine u srednjoj vrtićkoj skupini „Ribice“, veliku pozornost posvetili pravilnom razvrstavanju otpada kao i iskorištavanju istoga u kreativne, igrovne i uporabne svrhe. U planirane aktivnosti uključili smo i roditelje koji nam svakodnevno prikupljaju koristan otpadni materijal i sudjeluju na kreativnim radionicama u kojima koristimo otpadne materijale( sudjeluju u procesu kompostiranja, izradi prigodnih ukrasa od otpada).
Iskorištavanje otpadnih materijala poput staklenki, iskorištenog papira i kartonskog otpada, plastičnog i biootpada pruža brojne mogućnosti za učenje, stvaranje i igru. Male kartonske kutije mogu se pretvoriti u kućice, staklenke u lampione, kartonski tuljci raznih veličina kao i plastični podlošci mogu biti građevni materijal za gradnju maštovitih građevina, a od starog iskorištenog papira može se napraviti (reciklirati) „novi“ papir idealan za izradu čestitki. Biootpad (lišće, grančice, kora voća) koristili smo u senzornim i istraživačkim igrama (proučavanje teksture pojedinog otpada, istraživanje prijatelja i neprijatelja zemlje, klijanje i rast biljaka u mini vrtu, živi svijet u kompostištu), čime smo dodatno potakli povezanost djeteta s prirodom. Korištenjem takvih materijala u igri djeca razvijaju maštu, kreativnost i sposobnost pronalaženja novih rješenja te spontano uče o oblicima, veličinama i teksturama materijala.
Uključivanjem otpadnih materijala u svakodnevne aktivnosti djeca postupno usvajaju pozitivne ekološke navike: razvrstavanje otpada, ponovnu uporabu i brigu za okoliš. Na njima razumljiv način uče da svojim ponašanjem mogu doprinijeti očuvanju prirode (smanjiti količinu nekorisnog otpada) kao i da vlastitim rukama mogu stvoriti nešto što ima svrhu i vrijednost.
Ena Javor/Slavica Jović
