Mi smo Točkice, malene i starija jaslička smo skupina u podcentru Stribor, a naše sigurne baze su naše “tete” Ana i Marija, koje su nam jako važne. Naša Radio postaja Točkice broji mnoge hitove dječje, a top ljestvica za slušanje, pjevanje i ples se sama od sebe ističe. Šumski patuljak, Boc boc iglicama, Antuntun, Zeko i potočić, od Vivaldija- Jesen, Kišobran za dvoje i Obitelj prstić nas uvijek u ritmu pokreću. Najveća nam je slast kada se okupimo u pozdravni krug naš i prijavimo dolazak svoj taj dan te kažemo “Tu sam!”. Na prstiće svatko svoje tada prebrojava prijatelje mnoge. Na našem materinjem jeziku krenemo prebrojavati, a onda nam još bude draže kada isprobamo te čarobne brojeve na engleskom i njemačkom koji isto znače. Naše “tete” su nas upoznale sa šumom te njezinim plodovima i bićima, a mi smo im naučili imena i razlikovati kako koji izgleda. Šumski dvorac nam je bio fora i istraživali smo ga autićima i lutkicama zajedno sve do planina i gora. Manipulirali smo i prirodnim jesenskim plodovima te smo ih u različitim kombinacijama istraživali i isprobavali. Pokazali smo i svoju umjetničku stranu pa smo ježićima zaljepili bodlju šiljatu. Koliko smo narasli jabuke su nam rekle tako što smo prebrojali koliko ih pored nas leže. Išli smo se penjati u dvoranu i izraziti se pokretom, a odgojiteljice su nas podržavale i bodrile na svakom koraku. A poslije penjanja kada smo u bazen s rižom uskočili, sreći nije bilo kraja uz različite posude, sita, lijevke, žlice, tuljke provodili smo puno vremena u interakcijama s našim prijateljima. Išli smo i van te nam je to bio baš odličan dan! I šećer na kraju, sreći kraja nema, kada su nas posjetili naši bake i djeda. Kada su nam pokazali njihove igračke stare, zaplesali plesove i zaigrali igre, sjetili su se na svoje dječje dane. Puno ljubavi, maženja, igre i veselja, to je što imamo i što nam treba. Radujemo se novim iskustvima i avanturama u jaslicama našim, a naše “tete” sve vjerno interese nas Točkica prate.
[foogallery id=”39962″]