Rutina se definira kao svaka aktivnost koja se pojavljuje u djetetovu prirodnom okruženju i koja se ponavlja dovoljno često da djetetu postane poznata. Dnevne rutine kao što su obroci, pranje ruku, igra omiljenim igračkama, pospremanje doma i sl. dio su svakoga obiteljskog života. Nabrojene rutine događaju se na dnevnoj bazi i uključuju odrasle osobe pa kao takve nude mogućnost za poticanje razvoja komunikacije, interakcije i učenja općenito. Rutine najčešće uključuju trenutačnu povezanost, često se ponavljaju i postaju dio uobičajenog ponašanja. Upravo zbog navedenih obilježja, narušavanje rutine u obitelji dovodi do zbrke i kaosa. Iako se rutine po svojem značenju razlikuju od rituala koji imaju simboličko značenje i emocionalnu povezanost, ova dva pojma su u svakodnevnom životu međusobno povezana. Obiteljske rutine mogu biti indikator organiziranosti obitelji te kao takve osigurati dobrobit svih članova obitelji i mentalno zdravlje. Rituali se mentalno i duhovno nadograđuju na rutine, no bez rutina nema ni rituala.
Kod male djece, rutina postaje prilika za učenje različitih vještina u ranoj dobi. Nestrukturirano vrijeme je ponekad dobro, ali dugoročno može loše utjecati i na djecu i na odrasle, pogotovo u stresnim situacijama. Predvidljivost koju sa sobom nose rutine daje i odraslima sigurnost što je posebno potrebno u nepovoljnim životnim situacijama. Bilo kakvom promjenom u obitelji (selidba, dolazak novog člana, bolest i ostalo) potrebno je zadržati neke određene rutine. Često se događa da roditelji nisu svjesni važnosti rutine i velike snage tih naizgled malih, svakodnevnih situacija. Nadalje, ponekad obitelji i ne znaju prepoznati koje su njihove rutine i ne mogu navesti niti jedan primjer. Svaki član obitelji ima svoje rutine, dijete ima svoje rutine (pranje zubi, kupanje, pospremanje sobe, pospremanje igračaka itd.), a roditelji svoje (briga o djetetu, odvođenje u vrtić, hranjenje…). Osim rutina sukladno ulozi u obitelji, istaknuta je važnost onih zajedničkih, obiteljskih. Neki od primjera svakodnevnih obiteljskih rutina su mali kućanski poslovi, priprema jela, briga o kućnim ljubimcima, obavljanje poslova, kupovina namirnica i slično. Stresne situacije mogu izazvati osjećaj bespomoćnosti, a upravo rutine pomažu da ostanemo fokusirani te da preuzmemo kontrolu. Jedan od prvih koraka i preporuka jest da obitelj zajednički napravi popis dnevnih aktivnosti, pregled sadržaja jednog dana ili tjedna te vikenda. Bitno je naglasiti da ne postoji idealna rutina za svaku obitelj. Svaka obitelj treba odlučiti što će činiti njihovu dnevnu rutinu te ju prilagođavati i mijenjati dok ne bude pronađen optimalan model baš za tu konkretnu obitelj. Potrebno je obratiti pažnju na dosljednost u provođenju rutina i njihovu korisnost za mentalno, ali i fizičko zdravlje.
Zbog toga što su predvidljive, ponavljajuće, funkcionalne te je rezultat uvijek koristan, rutine nam daju vrijedan instrument za poticanje dječjeg razvoja. U intervencijskom smislu poznavanje rutine djetetu svaki put omogućava isprobavanje novih vještina, a predvidljivi dijelovi rutine roditelju omogućavaju svladavanje strategija poticanja. Roditelji djece s teškoćama u razvoju pred koje su postavljeni veliki zahtjevi (obavljanje pregleda, odlasci na terapije, uvođenje uloge roditelja kao terapeuta, potraga za novim mogućnostima rehabilitacije i prihvaćanje novonastale situacije) često ne uočavaju svakodnevne i spontane prilike za poticanje svojeg djeteta. Dakle, djeca uče sudjelujući u dnevnim aktivnostima koje su važne za članove te obitelji, a te iste aktivnosti uključuju i same članove obitelji. Na taj način te aktivnosti (rutine) potiču uvježbavanje komunikacijskih, jezično-govornih i socijalnih sposobnosti te samostalnosti u vještinama svakodnevnog života (hranjenje, oblačenje i dr.). Obiteljski rituali, djetetove i obiteljske rutine, tradicijska slavlja neke zajednice i gotovo sve svakodnevne aktivnosti sadržavaju obilje iskustva i mogućnosti koje mogu pridonijeti cjelokupnomu djetetovu razvoju.
Pripremila: Barbara Lenart Japundžić, mag.rehab.educ.
