Današnje djetinjstvo i odrastanje se uvelike razlikuje od onoga od prije 10, 20 ili više godina. Djeca su se ranije igrala s drvenim igračkama, lutkama, loptom, lego kockicama… a danas se odlično služe tipkama na daljinskom upravljaču, tipkovnici na laptopu te vješto prolaze prstićima po ekranu osjetljivom na dodir. Dijete je nemoguće ne izlagati elektronički medijima jer su dio naše svakodnevnice koja podjednako mogu koristiti i štetiti. Zbog toga njihovo korištenje treba biti pod određenim pravilima, vremenskim ograničenjima i svakako je potrebno brižljivo paziti na izbor sadržaja kojima se dijete izlaže.
Djeca su posebno osjetljiva publika za elektroničke medije jer nepotpuno razumiju svijet i ne shvaćaju sve sadržaje kojima su izloženi. Pravilno i odmjereno izlaganje sadržajima koja su prilagođena dječjoj dobi i razvojnim mogućnostima djeci mogu koristiti u vidu kognitivnog razvoja, proširenja vokabulara, bogaćenja igre likovima i scenama s ekrana. No, s druge strane izlaganje neprimjerenim sadržajima i bez vremenskog ograničenja dovodi do brojnih posljedica kao što su: skraćivanja vremena za igru s vršnjacima, izostanak stjecanja iskustva iz stvarnih situacija, sporiji razvoj, pretilost, poremećaj spavanja ili drugi psihički poremećaji, ovisnost, agresivnost, pomanjkanje koncentracije i pažnje te nezainteresiranosti za stvarni život jer im je on u odnosu na vizualne stimulacije od strane medija prespor i nezanimljiv.
Posebice je nepoželjno da djeca u svojim sobama imaju televiziju, računalo ili igraće konzole jer tada roditelji ne mogu imati kontrolu i nadzor nad vremenu koju djeca provode pred spomenutim medijima niti nad sadržajem kojim su izložena. Potrebno je imati stalni nadzor nad vremenom i sadržajem kojima su djeca izložena, zajedno s njima gledati crtane filmove te razgovarati o sadržaju koji gledate, video igre mogu razvijati vještine vizualno-prostorne percepcije, poticati rješavanje problemskih zadataka i slijeđenje uputa no potrebno ih je igrati zajedno s djetetom kako ne bismo potaknuli društvenu izolaciju te kako bismo imali uvid u sadržaje igara. Nadalje, roditelji su uzor svojoj djeci u svemu i oponašaju vas, stoga ukoliko i vi puno vremena provodite pred televizijom, računalom ili mobilnim uređajem, kako očekivati od djeteta da se ono suzdržava od spomenutih sadržaja.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Američkoj pedijatrijskoj akademiji, djeca do dvije godine ne bi trebala uopće biti izložena tehnologiji, djeca od 3 do 5 godina moraju imati ograničenja na jedan sat dnevno, a djeca od 6 do 18 godina na dva sata dnevno. Korištenje elektroničkih medija možemo koristiti kao povlasticu, nakon što je dijete određeno vrijeme provelo u igri s vršnjacima, na otvorenom, u fizičkoj aktivnosti, odmoru, spavanju i sl.
Zbog sveprisutnosti elektroničkih medija koji su djeci vizualno privlačni zaboravljamo na važnost slikovnica i čitanja. Brojna su istraživanja pokazala kako se djeca kojoj se čita i priča od najranije dobi brže razvijaju, zainteresiranija su za okolinu, brže uče, bolje se snalaze u komunikaciji s drugima, razvijaju predčitalačke vještine, pamćenje, mišljenje i logičko zaključivanje…Stoga ukoliko dio vremena koji dijete provodi za elektroničkim medijima zamijenimo zajedničkim čitanjem slikovnice učinili smo naizgled malenu stvar, ali važnu za naše dijete.