NOĆNI TERORI – kako ih prepoznati i razlikovati od noćnih mora

Objavljeno Posted in stručni tim

Većina djece, kao i mi odrasli, povremeno ima  noćne more. Međutim, neka djeca se susreću i s tzv. “noćnim terorima”.

Roditeljima je  često vrlo teško prepoznati razliku između noćne more i noćnog terora te se osjećaju bespomoćno kada noću nikako ne uspijevaju utješiti svoje uzrujano dijete.

Naime, noćni terori su smetnje spavanja koje se javljaju kod vrlo malog broja djece najčešće u dobi između 4 i 12 godina, no ponekad se mogu javiti i ranije. Prepoznajemo ih kao epizode paničnog vikanja ili vrištanja, intenzivnog straha te jakog motoričkog nemira tijekom spavanja. Traju najčešće od nekoliko sekundi do nekoliko minuta – čak ponekad i do pola sata.

Razlikuju se od noćnih mora po tome što se iz noćne more dijete budi, sjeća nelagode i pomaže mu  utjeha roditelja, dok se noćnog terora dijete uopće ne sjeća niti ga je lako (do nemoguće) probuditi u tom  trenutku, a utjeha ne pomaže.

Javljaju se u prvoj polovici noći i gotovo nikad tijekom popodnevnog odmora.

 

KAKO PREPOZNATI “NOĆNI TEROR”?

 

– Dijete počinje panično vikati i vrištati

– Motorički je izrazito nemirno, kao da se otima – intenzivno maše rukama i nogama kao da se brani

– Ponekad ustaje u krevetu s uplašenim izrazom lica

– Dijete je zbunjeno, oči su širom otvorene i čini se budno iako to nije

– Ne reagira na utjehu, može se čak dodatno uplašiti kontakta

– Djeluje kao da roditelji uopće nisu prisutni

– Ne govori

– Ima ubrzan puls, disanje te se pojačano znoji

– Teško do nemoguće ga je probuditi

– Nakon buđenja, dijete je zbunjeno i ničega se ne sjeća

 

 

KOJI SU UZROCI “NOĆNIH TERORA”?

Najčešći razlozi su visoka pobuđenost organizma, stres, intenzivan umor,  opći manjak sna, odstupanja od rasporeda spavanja, promjena mjesta spavanja, česti prekidi sna, putovanje ili posljedica temperature te uzimanja nekih lijekova.

 

 

KAKO U TOM TRENUTKU POMOĆI DJETETU?

Noćni terori  mogu biti vrlo  stresni kako za dijete tako i za roditelja – posebice kada roditelj vidi da svaki pokušaj tješenja izaziva još intenzivniju djetetovu reakciju ili ne djeluje uopće. Većina odraslih se tada osjeća bespomoćni ili  čak uplašeno.

Najbolji način je strpljivo čekati da epizoda prođe sama od sebe. Nikako nije preporučljivo pokušati probuditi  dijete pod svaku cijenu jer to pogoršava reakciju, dijete postaje još razdražljivije, dezorijentirano i zbunjeno.

Budući da je dijete motorički vrlo  nemirno, važno je samo paziti da se ne ozlijedi.

Ono  što treba imati na umu kada je riječ o noćnim terorima jest da gotovo nikad nisu razlog za brigu  niti ostavljaju posljedice na djetetov razvoj. Epizode prođu same od sebe kroz nekoliko  minuta, a njihova pojava prestaje do puberteta. Moguće je da dijete iskusi samo jednom noćnni teror ili ih ponekad ima nekoliko  tijekom nekog stresnijeg životnog razdoblja.

Ukoliko ste se našli u sličnim situacijama i imate potrebu za dodatnim  informacijama i pomoći, svakako se konzultirajte sa stručnjakom.

 

Dunja Marincel, mag.psych.