Svi znamo koliko je važno podupirati dječja nadanja te probuditi i ojačati želju da nastoje biti najbolja što mogu biti, no za neku djecu ova nastojanja mogu predstavljati težnju za besprijekornošću, što im može postati težak teret. Djeca koja su sklona perfekcionizmu često postavljaju vrlo visoke, skoro nemoguće, standarde za sebe i postaju samokritična ako te standarde ne dostignu. Perfekcionizam također može dovesti do visoke razine izbjegavanja, tjeskobe, depresije, niskog samopoštovanja i pretjeranih reakcija na pogreške, a sve to može ometati djetetovo funkcioniranje.
Dosadašnja istraživanja perfekcionizma kod djece pokazuju da određenu ulogu imaju djetetova rana iskustva poput poruka koje čuju o uspjehu, neuspjehu i postignuću. Djeca čiji su roditelji vrlo kritični i za koje djeca percipiraju da očekuju od njih da budu savršeni, mogu pokazivati više perfekcionističkih osobina. Također je poznato da temperament djeteta ima važnu ulogu, pri čemu je vjerojatnije da će perfekcionizam izražavati djeca koja su visoko osjetljiva i sklona anksioznosti.
Jedna od karakterističnih osobina djece koja su perfekcionisti su iskrivljeni i kruti načini u njihovom razmišljanju. Takva djeca obično misle da moraju ispuniti nemoguće visoke standarde („moram biti najbolji/a u svojoj skupini“). Mogu pretjerano generalizirati svoj neuspjeh, imati crno – bijelo razmišljanje („ako pogriješim, bit ću potpuni promašaj“) te se usmjeriti na negativno i zanemariti pozitivno („zabrljao sam svaki udarac u toj utakmici, igrao sam užasno“). Ovi iskrivljeni obrasci razmišljanja djeluju poput filtera, tako da ta djeca imaju tendenciju vidjeti svijet sasvim drugačije od svojih vršnjaka, usmjeravajući se na informacije i iskustva koja potvrđuju temeljne strahove da njihovi najbolji napori nikada neće biti dovoljno dobri. Također su skloni previdjeti pozitivna iskustva koja doživljavaju. To može potaknuti samokritičnost i pojačati izbjegavanje jer djeca s vremenom postaju nesigurnija u sebe.
Kako možete najbolje podržati djecu za koju se čini da sebi postavljaju nemoguće visoke standarde?
- Budite im dobar primjer. Djeca uvelike uče o razvijanju otpornosti, ustrajnosti, uživanju u izazovu te vlastitim snagama i slabostima gledajući kako roditelji postavljaju i mijenjaju ciljeve i snalaze se kada stvari ne idu baš po planu. Pokažite djeci da je u redu okušati se u nečem novom te istaknite užitak i učenje koje iz toga proizlazi. To će im pomoći da se lakše snađu i nose s vlastitim izazovima u životu.
- Budite svjesni riječi koje koristite. Naglasite da su pogreške u redu, da ih svi čine i da je uloženi trud važniji od ishoda. Kada je to prikladno, otvoreno govorite o vlastitim pogreškama i kako ste ih ispravili. Razgovarajte s djetetom o pozitivnim stvarima koje proizlaze iz činjenja pogrešaka, istaknite kako je to prilika za učenje i usmjerite se na pozitivne strane situacije koje su prisutne unatoč pogreškama.
- Pomozite svom djetetu da razvije pozitivne strategije suočavanja sa svojim strahovima i brigama oko postignuća. Dvije praktične strategije koje mogu pomoći djeci su razdvajanje ciljeva na nekoliko manjih i razvijanje vještine rješavanja problema. Pomozite djetetu da razdvoji svoj cilj na nekoliko manjih ostvarivih ciljeva (npr. pospremanje sobe u više faza). Također je važno pomoći djeci u rješavanju problema. Znamo da se vještina rješavanja problema uči i da je važna za razvoj otpornosti djece. Pomozite djeci definirati “problem” koji imaju te istražiti i testirati moguća rješenja.
- Usmjerite se na proces, a ne na konačni rezultat. Umjesto da pohvalite crtež svog djeteta kada je završen, dajte mu do znanja da ste ponosni na trud koji je bio potreban da bi ga izradio. Čak i ako krajnji rezultat nije savršen, uloženi trud je i dalje vrijedan pohvale.
- Potaknite dijete na zabavu i uživanje u različitim aktivnostima. Za djecu koja su perfekcionisti nije samo važno da ispunjavaju svoj potencijal u području koje sami odabiru, već da pronađu smisao i radost i u aktivnostima koje ne obavljaju savršeno.
- Čitajte djeci slikovnice koje slave pogreške! Slikovnice djetetu na neizravan način šalju određenu poruku kako bi ono lakše moglo razumjeti sebe i nositi se s neugodnim emocijama.
Pripremila: Ena Pavić, mag. psych.