Je li moje dijete darovito?

Objavljeno Posted in Novosti, stručni tim

Sva djeca imaju svoje slabe i jake strane, nešto im ide brže i lakše, a nešto lošije i teže. Sva djeca imaju određeni urođeni potencijal za neke sposobnosti koji je potrebno poticati, no to ne znači da je svako dijete darovito.

 

Darovito dijete je ono koje hoće i može više. Ono koje, u odnosu prema svojim vršnjacima, mnogo toga čini prije, više, bolje i drugačije, te koje, u tome što čini, ima dosljedno bolja i viša postignuća.

Važno je napomenuti da je darovitost dijelom urođena (naslijeđena od roditelja ili bake i djeda) i dijelom naučena (odgojena) kroz svakodnevne interakcije s ljudima i stvarima koje nas okružuju. Iako se na ovu urođenu dimenziju darovitosti ne može utjecati, roditelji, odgojitelji i učitelji mogu i moraju djelovati na ovu drugu dimenziju odnosno na odgojnu komponentu. Prvi korak u tome jest njihovo što ranije prepoznavanje.

 

Darovita djeca su kategorizirana kao djeca s posebnim potrebama jer ne samo da značajno odstupaju od ostale djece u izvedbama određenih aktivnosti, već se značajno razlikuju po mnogim crtama ličnosti kao i u socio-emocionalnom razvoju. Upravo zbog toga, nužno je prilagoditi  pristup kako bi se djetetu omogućio razvoj svih njegovih potencijala i prevenirale moguće neželjene posljedice u osjetljivim ranim fazama razvoja.

 

Kako prepoznati?

Darovito dijete svojim ponašanjem ukazuje na to da ima uvjete da se razvije u stvaratelja. Način na koji govori, razmišlja ili se ponaša često odskače od prosjeka.

 

  • Opće sposobnosti

Za darovitu djecu vrlo je karakteristično da rano sazrijevaju, da napreduju i ovladavaju nekim područjima puno brže od svojih vršnjaka (prijevremeni tjelesni razvoj). Isto tako, ta djeca ne samo da uče brže, nego i drugačije.

Jako su znatiželjni, stalno istražuju, ispituju, samostalniji su od svojih vršnjaka i imaju snažnu unutarnju motivaciju za ovladavanjem nekim područjem. Za područje koje ih izrazito zanima, pokazuju sposobnost oštrog fokusiranja i potpune udubljenosti, a svaka nova spoznaja ih nanovo motivira.

Međutim, darovita djeca mogu u jednom području pokazivati izrazite iznadprosječne sposobnosti, a istovremeno imati velike poteškoće u drugom. Pri tome, ne moraju imati visok kvocijent inteligencije, on može biti prosječan ili čak ispodprosječan. Sjetimo se da djeca s teškoćama u razvoju mogu biti iznimno daroviti u užim područjima poput crtanja, računanja, igranja šaha i sl.

 

  • Emocije

Nadalje, jedna od značajnih karakteristika darovite djece jest i velika pobudljivost emocija što znači da emocije doživljavaju vrlo izraženo, duboko i snažno.  Takvo će dijete imati mnogo intenzivniju ljutnju ili tugu od prosječnoga djeteta. Kod takve djece kao da je svaka emocija dodatno potencirana što nerijetko otežava svakodnevicu i darovitom djetetu i njegovoj okolini. Nekad je vrlo teško uopće uočiti da se radi o darovitom djetetu jer ona ne moraju nužno izražavati svoje talente na očit i prihvatljiv način. Ova djeca mogu biti nemirna, nepažljiva, sklona dnevnom sanjarenju s vrlo malom potrebom za noćnim odmorom, šutljiva, nespremna reprezentirati svoje znanje, nespremna slijediti upute, nesklona suradnji, apatična itd.

U skladu s tim, ponašanje djeteta koje je poslušno, popularno te visoko motivirano često se precjenjuje kao darovito, a podcjenjuje se loše ponašanje, povučena te nisko motivirana djeca.

 

  • Mašta

Visoka kreativnost jedna je od istaknutih značajki darovite djece. Njihova je mašta živa, oni lako vizualiziraju pojmove, riječi, priče, sanjaju slikovite snove. Nerijetko darovita djeca s izraženom maštom imaju imaginarne prijatelje s kojima se igraju, razgovaraju, osmišljavaju zajedničke priče, smišljaju nove i uzbudljive igre..

 

  • Idealizam

Također, darovita su djeca sklona idealizmu i osjećajem za pravdu. Imaju izražen osjećaj empatije i suosjećanja za druge, vrlo se često zauzimaju za svoja prava i za prava drugih te ih jako pogađa nepravda.

Darovita djeca zbog svojih naprednijih kognitivnih sposobnosti lakše uočavaju nelogičnosti i nepravde u svijetu te lako stvaraju ideju o tome kakav bi svijet trebao i mogao biti i koliko je to trenutno u neskladu. Postajući svjesna toga javlja se velika razočaranost i frustracija te upravo zbog toga neka darovita djeca mogu djelovati preozbiljno i deprimirano. Osim toga, njihovi vršnjaci često ne dijele iste brige i osjećaju da su tu sami.

 

Također, može se dogoditi da zbog snažnog osjećaja za idealizam dijete pokazuje ponašanje kojima može ugroziti sebe ili druge oko sebe. Primjerice, dijete ne želi jesti jer je čulo da postoje gladni ljudi. Iako je to lijepo da je dijete svjesno drugoga i njegova stanja, treba uzeti u obzir koliko je to izgladnjivanje zdravo za dijete i može li taj čin promijeniti situaciju. U tom slučaju treba dati djetetu mogućnost da pridonese rješavanju tog problema u onom okviru u kojem ono to može učiniti, na primjer dati obrok nekom beskućniku na ulici. Važno je u ovim situacijama pristupiti na pravilan način, treba pokazati djetetu da razumijemo njegove osjećaje, objasniti kako treba pristupiti tom problemu i pomoći mu da se aktivira u rješavanju tog problema.

 

  • Perfekcionizam

Kod darovite djece uz idealizam, vrlo često je prisutan i perfekcionizam. Darovita djeca mogu postavljati nerealno zahtjevne ciljeve samom sebi i drugima te pritom biti vrlo rigidna. Zbog prethodnog iskustva da neke stvari vrlo lako usvajaju, javlja se očekivanje da da bi to trebalo biti tako u svim aktivnostima, no kada shvate da to nije tako, dolazi do velikog osjećaja razočaranja i odustajanja.

Smatraju da je uspjeh jedina opcija te da oni moraju biti savršeni, u suprotnom neuspjeh pripisuju vlastitoj nesposobnosti što vrlo negativno djeluje na njihovo samopoštovanje i sliku o sebi.

Zbog straha od neuspjeha djeca nerijetko ne žele ni pokušati probati nove aktivnosti jer nisu sigurna mogu li uspjeti.

Perfekcionizam se može javiti u raznim oblicima koji isprva ne moraju izgledati kao perfekcionizam, na primjer pretjerana kritičnost prema drugima ili prema sebi, strah od neuspjeha, izražena potreba za pobjeđivanjem, pretjerana povučenost ili hvalisavost.

U tom slučaju potrebno je dijete ohrabrivati za sam trud i pokušaj, a ne samo pohvaljivati njegov uspjeh. Na taj način pomažemo mu osvijestiti snage koje ima u sebi budući da dijete sklono perfekcionizmu nije u potpunosti svjesno svojih sposobnosti. Naglasak, dakle, mora biti na komentiranju procesa i opisivanju djetetove radnje umjesto rezultata koji je postignut. Naime, kada dijete mnogo puta čuje pohvale bravo, super, odlično, pa i u situacijama kada se baš i nije potrudilo, onda te riječi gube svoju snagu i ne doprinose znatno djetetovu samopouzdanju ili samopoštovanju.

 

  • Interesi

Budući da su darovita djeca gladna znanja često iskazuju vrlo širok raspon interesa što im može otežati fokusiranje i postizanje uspjeha u nekom od tih područja. Zbog silne želje da sve istražuje može doći do toga da se površno zadržava na svemu i teže usmjeri na neki konkretan interes.

No, može se dogoditi i suprotno odnosno da se previše fokusira samo na jedno područje, a ostala aktivno izbjegava. Kako dijete uživa u onome u čemu postiže uspjeh druga zanimanja ga toliko ne privlače kada shvati da mora ulagati više truda i vremena kako bi postigao željeni rezultat na nekoj drugoj aktivnosti. Na nama je odraslima da im pomognemo da ne odu niti u jednu niti u drugu krajnost, već da to izbalansiramo.

 

  • Djetinjasti

Može se dogoditi da se iznenadimo kada nam dijete koje mnogo stvari može učiniti iznadprosječno da se ponaša djetinjasto. No, tu zaboravljamo kako se tu i dalje radi samo o djetetu i da u skladu sa svojom dobi još uvijek nisu u stanju izaći na kraj sa svojim emocijama na razini kojoj bismo mi to očekivali, dapače, emocionalno su često izuzetno osjetljiva.

 

  • Okolina

Sva djeca traže vršnjake koji imaju iste ili slične interese i sposobnosti pa tako i darovita djeca pokušavaju pronaći društvo po svojoj „mjeri“. Problem je što ih često ne nalaze jer su svjesna da ih vršnjaci ne razumiju. U tom slučaju, daroviti mogu dobiti dojam da nigdje ne pripadaju što može utjecati na njihovo samopouzdanje. Kako bi bili prihvaćeni, mogu namjerno umanjivati svoje potencijale i pokazivati se manje sposobnima nego što jesu, a posljedično to dovodi do toga da se osjećaju rastrganim između potrebe za uspjehom i potrebe da se prilagode okolini.

Međutim, može se dogoditi i suprotno, da darovito dijete postane suviše autoritativno odnosno da drugoj djeci naređuje po svom naumu i ne uvažava drugoga. Kako je prilično svjesno sebe i svojih sposobnosti to može uvelike iskorištavati kako bi drugima manipuliralo. Ako dijete nema podršku i razumijevanje svoje okoline, može se osjećati neprihvaćenim, osamljenim, potištenim ili čak iskazivati agresivno ponašanje. Zbog toga se može dogoditi da se o takvom djetetu stekne pogrešno mišljenje kao o neodgojenom, lijenom, napornom ili nezainteresiranom djetetu. U skladu s tim, istraživanja potvrđuju kako su darovita djeca osobito rizična skupina za kasnija asocijalna i devijantna ponašanja. Dakle, što su njihove sposobnosti razvijenije to su osjetljiviji na obiteljsku okolinu, ali i na neodgovarajući odgojno-obrazovni sustav zato je potrebno toj djeci osigurati poticajno okruženje kako bi se izbjegle neželjene potencijalne posljedice. Osim toga, ako dijete nema odgovarajuću podršku okoline, može se dogoditi da se darovitost kod njega nikad niti ne prepozna.

Ako okolina pruža osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, kod djeteta će ta darovitost samo cvjetati. U suprotnom, omalovažavanje, ismijavanje i ignoriranje će ih obeshrabriti. Potrebno je darovito djetetu uključiti u izvanvrtićke i izvannastavne aktivnosti koje će poticati njegove interese i želju za učenjem i istraživanjem. Također, važno je voditi i brigu da u komunikaciji s djetetom budemo iskreni i strpljivi. Darovita djeca vole postavljati jako puno pitanja, na koja nekad ni odrasli u njegovom okruženju ne znaju odgovor. Tada je potrebno biti iskreni i isto priznati, ali i ponuditi djetetu da se zajednički pronađe odgovor. Ukoliko se dijete tada ignorira ili kritizira kako previše postavlja pitanja, sprječava se razvoj njegove znatiželje i darovitosti.

 

UMJESTO ZAKLJUČKA

Važno je kao roditelj darovitog djeteta postaviti si pitanje: „Što očekujem od njega? Koji mi je dugoročni cilj? Želim li da moje dijete jednog dana pošto poto bude poznati intelektualac ili da bude zadovoljna, samopouzdana i uspješna osoba u području svoga interesa?“

Iako je nemoguće znati u kojem će se smjeru razvijati darovitost djeteta, ali je zato nužno osloboditi ga od velikih očekivanja i pružiti mu dobru podršku i poticaje kako bi ostvarilo svoj maksimum. Pri tome potrebno je paziti da se izbjegnu četiri moguće opasnosti.

  • Prva je gubitak intrinzične motivacije potencijalno darovitog djeteta zbog pretjerane usmjerenosti na rezultate i vanjske nagrade.
  • Druga opasnost je javljanje osjećaja propuštenog djetinjstva i rada za druge umjesto za sebe. Oboje može biti posljedica pretjeranog pritiska da se moraju postizati izvrsni rezultati umjesto ohrabrivanja u samom procesu učenja i razvijanja vještina.
  • Treća opasnost je nenapredovanje zbog straha od neuspjeha. Dijete se osjeća sigurno u jednom području aktivnosti i strah ga je riskirati i otkrivati daljnje mogućnosti.
  • Posljednja je opasnost rizik da dijete koje je doživjelo divljenje okoline zbog iznimne izvedbe u nekom području odraste u osobu punu razočaranja jer nikad više nije postigla više od toga.

 

U svakom slučaju, ukoliko ste u čitajući ovaj tekst prepoznali svoje dijete, važno je obratiti se stručnjaku odnosno psihologu kako bi se utvrdilo postojanje darovitosti kod djeteta te pružila prilagođena podrška i savjeti za daljnji rad i poticanje svih njegovih potencijala, a time i izbjegle moguće neželjene posljedice.

 

Pripremila: Zrinka Lovrinčević, mag.psych.

__________________________________________________________________________________

 

Literatura:

  • Cvetković Lay, J. (2010). Darovito je, što ću sa sobom? Priručnik za obitelj, vrtić i školu. Zagreb:
  • Cvetković Lay, J. i Sekulić Majurec, (2008). Darovito je, što ću s njim? Priručnik za odgoj i obrazovanje darovite djece predškolske dobi. Zagreb:  Alinea.
  • Cvetković Lay, J. (2004). Možeš i drukčije. Zagreb:
  • Cvetković Lay, J. (2002). Ja hoću i mogu više. Priručnik za odgoj darovite djece od 3 do 8 godina. Zagreb: Alinea.
  • Čudina-Obradović, M. (1991). Nadarenost: razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje. Zagreb: Školska knjiga.
  • Galbraith, J. (2007). Kako prepoznati darovito dijete: savjeti roditeljima da prepoznaju i potaknu darovitost svog djeteta. Zagreb: Veble commerce.
  • Winner, E. (2005). Darovita djeca: mitovi i stvarnost. Lekenik: Ostvarenje.