Pedagoško psihološki program i savjeti za lakšu prilagodbu
Okvirni tijek programa prilagodbe sastoji se od:
1. Savjetovanja na inicijalnom razgovoru
2. Priprema odgojitelja za novoupisanu djecu
3. Informiranje roditelja kroz roditeljske sastanke, individualne razgovore, brošure i stručne tekstove, mogućnost boravka roditelja u skupini
4. Praćenje prilagodbe od strane stručnog tima
5. Povratne informacije za roditelje
ŠTO TO U PRAKSI ZNAČI?
Prilagodba na vrtić počinje već samom prijavom! Roditelji se već tada pripremaju na promjene koje će se u njihovoj svakodnevici dogoditi polaskom djeteta u vrtić. Iako su djeca u tom trenutku samo pasivni sudionici procesa, ona itekako osjete promjene te doživljavaju brojne emocije koje su uz to vezane, a posredno dolaze od roditleja.
Roditeljski pristup i stav prema vrtiću te povjerenje u djetetove sposobnosti, uvelike se odražavaju i na djetetov stav prema vrtiću kao i tijek prilagodbe kada konačno počne pohađati vrtić.
Nakon prijave, započinje onaj aktivni period u kojem sudjeluje i dijete, a riječ je o inicijalnom razgovoru za upis koji je najčešće prvi susret roditelja i djeteta s vrtićem. Na tom razgovoru stručni tim (pedagog, psiholog, edukacijski rehabilitator) prikuplja osnovne podatke o djetetu, zdravstvene informacije, upoznaje se s njim, doznaje o djetetovim osobinama, navikama, preferencijama, potrebama, načinu komunikacije, te drugim stvarima koje su važne kako bi stručni tim što adekvatnije procijenio koji program i skupina će najbolje odgovarati pojedinom djetetu. Stručni tim pristupa djetetu kroz igru te pokušava opustiti dijete i pokazati pristupačnost kako bi i dijete steklo pozitivan prvi dojam.
Drugim riječima, na temelju razgovora – stručni tim, pažljivim odabirom vrtićke skupine, nastoji svakom djetetu osigurati najpoticajnije okruženje za djetetov optimalni rast i razvoj, a koje će doprinijeti što lakšoj prilagodbi.
Također, na inicijalnom razgovoru provodi se psihološko savjetovanje roditelja o samom tijeku adaptacije počevši od pripreme djeteta na vrtić pa sve do samog polaska.
Roditeljima se savjetuje da tijekom ljeta (ili nekoliko mjeseci prije polaska u vrtić) počnu govoriti o vrtiću kao lijepom mjestu za igru, gdje ima puno druge djece s kojima će se igrati i istraživati te gdje su i važni odrasli koji će se brinuti o djeci da budu na sigurnom, i da im ništa ne nedostaje. Izuzetno je važan pozitivan stav roditelja jer ga djeca s punim povjerenjem preuzimaju. Stoga, ako je roditelj uplašen i nesiguran oko polaska djeteta u vrtić – i dijete će se tako osjećati.
Stručni tim sugerira roditeljima da prvih nekoliko dana postupno produžuju vrijeme boravka djeteta u skupini kako ne bi došlo do preplavljivanja i šoka te produljene adaptacije. Ukoliko roditelj boravi u skupini, također je važno da to u početku ne bude više od 30 minuta (kako ne bi svojim prisustvom otežao prilagodbu ostaloj djeci čiji roditelji nisu u skupini) te da se ono postepeno skraćuje. Drugim riječima; djetetov boravak je potrebno postepeno produljivati, a roditeljev skraćivati.
Roditelje se upućuje u daljnji tijek procesa prilagodbe. Slijedi prvi roditeljski sastanak za svu novoupisanu djecu– na kojem se roditelje upoznaje s najčešćom djetetovim reakcijama koje se mogu javiti polaskom u vrtić te kako im pristupiti. Stručni tim informira svaku odgojiteljicu o djeci koja im dolaze u skupinu te se organiziraju „Dani otvorenih vrata vrtića“ – što je prilika za upoznavanje djeteta i roditelja s budućom odgojiteljicom.
DODATNI SAVJETI ZA RODITELJE
Prije polaska djeteta u vrtić, odazovite se na razgovor s odgojiteljicama na kojem ćete ih informirati o djetetovim navikama spavanja i hranjenja, važnim medicinskim podacima te porazgovarati o procesu odvajanja i boravku u vrtiću. Odgojiteljice i stručne suradnike prihvatite kao saveznike i zatražite savjet ako ste u nedoumici. Često spominjanje vrtića i odlazak do vrtićkog dvorišta, kao i susret s odgojiteljicom, stvorit će kod djeteta osjećaj poznatoga – što mu daje sigurnost i povjerenje. Kada dijete krene u vrtić, poželjno je da ga vodi isti roditelj u isto vrijeme, kako bi se uspostavila dnevna rutina odlaska u vrtić jer rutina stvara osjećaj predvidivosti i sigurnosti, što je djetetu u toj situaciji od izuzetne važnosti. Omogućite djetetu, osobito ako je mlađe, da ponese u vrtić neki poznati predmet ili igračku za osjećaj poznatosti i sigurnosti, ukoliko mu je to potrebno. Vrlo je važno da za vrijeme zajedničkog boravka u skupini roditelj svojim primjerom pristupačnosti potakne dijete da samo istraži prostor i upozna odgojiteljice i vršnjake. Roditelji se mogu igrati sa svojim djetetom, ali i drugom djecom kako bi pokazali djetetu da je vrtić sigurno mjesto za njih. Ako se dijete teško odvaja od roditelja, korisno je da roditelji usmjeravaju dijete na odgojiteljice i/ili vršnjake, da roditelji potiču komunikaciju djeteta s odgojiteljicama – npr. ako im dijete pokazuje neku igračku, mogu reći djetetu da ju pokaže i “teti”. Važno je da roditelji ostvare suradnju s odgojiteljicama i pokažu djetetu da imaju povjerenja u njih. Dijete će se osjećati sigurnije i smirenije ako vidi da njegovi roditelji s odgojiteljicama razgovaraju ljubazno i s povjerenjem. Roditelji i odgojiteljice su partneri što znači da se trebaju dogovarati i razmjenjivati informacije o djetetu.
Kada roditelj napušta skupinu, nikako nije preporučljivo iskrasti se i otići bez pozdrava s djetetom, jer to ruši djetetovo povjerenje u roditelja te izaziva strah.
Posebno je važno najaviti djetetu kada ćete doći po njega i pridržavajte se dogovora, jer na taj način pružate djetetu osjećaj sigurnosti (da se ne osjeća napušteno) i stječete njegovo povjerenje. Pokušajte objasniti nakon koliko vremena ćete se vratiti. S obzirom na to da djeca u toj dobi još uvijek nemaju pojam o vremenu kao odrasli, potrebno im je vremenski tijek prikazati kroz određene radnje.
Primjerice možete djetetu reći: „Ja sada idem na posao. Ti ćeš se do tada igrati, zatim ćeš ručati, pa spavati, a poslije toga ću doći po tebe”.
Potrebno je jasno pokazati djetetu kada je vrijeme za rastanak od roditelja i da on traje kratko, odnosno da se roditelj više ne zadržava u vrtiću nakon što kaže da odlazi. Zadržavanje roditelja u vrtiću dijete interpretira kao zabrinutost i nesigurnost roditelja.
Kada roditelji zajedno s odgojiteljicama procijene da je dijete spremno prvi puta ostati u vrtiću bez njihove prisutnosti, trebaju to jasno reći djetetu.
Svoju uznemirenost zbog ostanka djeteta u vrtiću nemojte pokazati pred njim. Ukoliko dijete primijeti da je roditelj zabrinut i uplašen pomislit će da je ta situacija teška i stresna te će i ono reagirati takvim osjećajima i ponašanjem. Razdoblje prilagodbe je vrijeme uspostavljanja socio-emocionalne veze između djeteta i odgojitelja, vrijeme u kojem se i dijete i odgojitelj, ali i roditelji, prilagođavaju novoj situaciji. Stručni suradnici tijekom razdoblja prilagodbe prate kako dijete prihvaća novi prostor, vršnjake i odgojiteljice. Također prate kako dijete slijedi rutine u skupini i sudjeluje u aktivnostima. Stručni tim čine pedagog, psiholog, edukacijski rehabilitator i zdravstvena voditeljica koji će u dogovoru s odgojiteljicama, prema potrebi, nakon prvih mjesec dana pozvati roditelje na individualni razgovor o protekloj prilagodbi te eventualnim dodatnim potrebnim koracima. Koliko će trajati period prilagodbe ovisi o djetetovim osobinama, dobi, razvojnoj fazi u kojoj se nalazi, ranijim iskustvima odvajanja od roditelja i njihovim reakcijama na odvajanje, kontaktiranju s drugom djecom i trenutnim događajima u životu. Pozitivan stav roditelja prema vrtiću, razvijanje sigurne privrženosti kod djeteta i mehanizmi nošenja sa stresom uvelike će olakšati djetetovu prilagodbu. Stručni tim je na raspolaganju roditeljima ako smatraju da postoji sumnja da dijete ima poteškoća s prilagodbom na boravak u vrtiću. Zajednička suradnja i partnerski odnos svih uključenih u odgoj i obrazovanje djeteta važna je za dobrobit djeteta i njegov kvalitetan rast i razvoj.