„Obitelj kao primarna zajednica ima najvažniju ulogu u djetetovom životu,… Unutar obitelji, dijete stječe prva socijalna iskustva i postaje svjesno sebe, stoga je bitno da se suvremeni roditelji prilagode okolini, ali i okolinu prilagode uspješnom razvoju djeteta, posebice u predškolskoj dobi.“ (Željka Pršlja, 2016.)
Prilagodba djeteta na dječji vrtić je proces uspostavljanja socio-emocionalne povezanosti djeteta, roditelja i odgojitelja. Da bi došlo do prilagodbe potrebno je vrijeme jer je za dijete ono prvo iskustvo odvajanja od poznate i sigurne okoline.
Dakle, možemo reći da je prilagodba proces uspostavljanja povjerenja između djeteta, roditelja i odgojitelja.
Ova promjena u djetetovom životu prati stres izazvan promjenom već ustaljenih i poznatih situacija, prostora, osoba i društvene sredine. Svakom promjenom narušavamo stare navike koje nam u novo nastaloj situaciji nisu dovoljne za rješavanje problema.
Kako bi dijete, ali i roditelji što lakše i bezbolnije prošli period prilagodbe na dječji vrtić, poželjno je:
- Važan je stav roditelja prema predškolskoj ustanovi koji prenosi i na dijete
- Roditelji pred djetetom trebaju iskazivati povjerenje i poštovanje prema stručnim djelatnicima (odgojitelji i stručni suradnici)
- Pripremiti dijete na odvajanje – ozbiljno razgovarati s djetetom o upisu i odlasku u dječji vrtić s jasnim uputama
- Upoznati dijete s prostorima dječjeg vrtića, sa stručnim osobljem i ostalim odraslim zaposlenim u ustanovi
- Osamostaliti dijete kod jela, održavanje higijene, oblačenja i svlačenja,…
- Vrijeme dolaska i odlaska u/iz dječjeg vrtića prilagoditi ritmu življenja djeteta, ali i roditelja
- Kontinuirano dovoditi dijete u dječji vrtić
- Omogućiti donošenje omiljenog predmeta (dekica, jastuk, igračka, i dr.)
- Roditelji svoja obećanja moraju ispuniti
A što nije poželjno:
- Roditelj pred djetetom pokazivati nepoštovanje prema ustanovi
- Roditelj ne komunicira s odgojiteljem, ostavljajući dijete bez upoznavanja s odgojiteljem
- Roditelj ne pruža djetetu priliku za upoznavanjem novih osoba „da se ne bi uzrujavalo“
- Roditelj ne ujednačava i prilagođava ritam življenja djeteta
- Roditelj treba dovoditi i odvoditi dijete poštujući dogovoreno vrijeme
- Odgojitelj – stručan, profesionalan
- Odgojitelj – partner roditelju u procesu prilagodbe
- Odgojitelj – prati prilagodbu djeteta na dječji vrtić
- Odgojitelj – procjenjuje i utvrđuje razvojni status djeteta
- Odgojitelj – priprema prostorno-materijalne uvjete za poticaj djeci
- Odgojitelj – ukazuje povjerenje roditeljima i stvara poticajnu atmosferu i djeci i roditeljima
Najvažnija potreba djeteta u ovom procesu je potreba za sigurnošću. Da bi se ta potreba zadovoljila i ostvarila naš primarni zadatak je uspostavljanje pozitivne komunikacije i prisne socio-emocionalne veze djeteta i odgojitelja koji trebaju postati djetetov „drugi roditelj“.
Što učiniti da proces prilagodbe bude što uspješniji?
- Pripremiti dijete razgovorom
- Ne plašiti dijete “vidjet ćeš ti kad pođeš u vrtić”
- Dati odgojiteljicama sve važne podatke o djetetu
- Voditi računa o njegovim ranijim potrebama, navikama
- Upoznati vrtić prije nego što pođe
- Prije vođenja u dv izbjeći neugodne situacije (ne odvikavati dijete nekih navika neposredno prije polaska u vrtić)
- Postupno dovođenje u dv
- Redovitost dolaženja osobito prvih tjedana
- Prvih dana – biti osjetljiv na dječja reagiranja.
Polazeći od današnjih spoznaja o potrebama djeteta i njihove obitelji stalno se nastoji podići razina povjerenja, suradnje i partnerstva s roditeljima, a to je moguće raznim načinima komunikacije odgojitelja, roditelja, stručnih suradnika i ravnatelja kako bismo svi imali pravovremene i istinite informacije za pravilno reagiranje i sudjelovanje u odgoju i obrazovanju djece rane i predškolske dobi.
Svjetlana Takač, prof.