U posljednjih nekoliko tjedana, život nam se svima znatno promijenio, stoga nije neobično da se i ponašanja djeteta značajno promijene.
Jeste li znali da dulji boravak na jednom mjestu, posebice ako nastojimo biti izolirani i izbjegavati socijalne kontakte, mogu izazivati cijeli spektar različitih (inače možda i manje prisutnih) emocija i dovesti do promjena u ponašanju. I to samo u jednom danu.
Vrlo intenzivni osjećaji, vikanje, ljutnja, plakanje, ignoriranje roditelja, a zatim iznenadno priljubljivanje i želja da ga štite kao malenu bebu…
Mogu se javiti osjećaji tuge / frustracije / uznemirenosti kada shvate da moraju ostati u kući svaki dan ili neki dulji period.
Teškoće s dijeljenjem (koje su i inače tipične za vrtićku dob) sada mogu postati izraženije kao i čekanje na red ili (ne)strpljenje dok netko drugi govori…
Također, niti promjene u apetitu i navikama spavanja nisu neočekivane u ovakvim situacijama.
Bilo koje od ovih ponašanja ili čak sva, mogu se pojaviti dok smo izolirani i izbjegavamo socijalne kontakte.
Ne postoji priručnik za ovakve situacije. Ne postoji savršen plan, ali postoje neke smjernice s kojima nećete pogriješiti:
- Imajte na umu da svatko od nas različito reagira na stres (kojem smo trenutno svi izloženi)
- Budite spremni suočavati se s brigama i strahovima koja se javljaju kod djece (neki tipični dječji strahovi se u kriznim situacijama znaju intenzivirati – strah od mraka, nepoznatog, likova iz knjiga/crtića, liječnika, maski, samoće, iznenadnih i/ili jakih zvukova…)
- Pokušajte stvoriti sigurno i predvidivo ozračje, osjećaj sigurnosti. Tome uvelike pomaže stvaranje i održavanje dnevne rutine
- Ograničite djeci pristup vijestima. Velika količina nejasnih informacija samo doprinosi osjećaju nesigurnosti i predstavlja preveliki teret za dijete.
- Slušajte svoje dijete. Dajte mu priliku da se izrazi, da pokaže osjećaje, da kaže što ga muči. To će mu uvelike olakšati teret s kojim se sada nosi.
- Potičite umjetničko izražavanje onoga što proživljavaju: crtanje, pisanje gluma
- Ne zaboravite se igrati! Igra je djetetov prirodan način kroz koji prorađuje svakodnevne i/ili stresne situacije. U ovim situacijama može biti posebno korisna i terapeutska. Najvažnije je u igri prihvatiti svaki djetetov scenarij i podjelu uloga te dopustiti da ga ono samo razriješi kako god želi.
- Budite primjer zdravog i učinkovitog nošenja sa situacijom (strpljenje, hrabrost, nada)
- Pratite djetetovo ponašanje tijekom vremena kako biste uočili eventualne promjene
- Potičite samoosnaživanje. Budite primjer za to. Pokažite djetetu kako da pronađe unutarnju snagu koja će mu pomoći nositi se i u nekim budućim stresnim situacijama.
U ovim situacijama, ne zaboravite brinuti i o sebi. I vama je potrebna podrška, razumijevanje i slobodno vrijeme samo za sebe. Na taj način posredno ćete pomoći i svom djetetu jer ćete biti spremniji na sve izazove s kojima se susrećete!
Dunja Marincel, mag.psych.