Mnoga djeca vole priče. Mnogima su priče omiljena igračka. Čak i prije nego išta razumiju, djeca uživaju okrećući stranice, gledajući ilustracije i uplovljavajući u taj čudesan svijet mašte. I roditelji vole priče – kao sredstvo umirivanja, pomoć pri uspavljivanju… Ali, priče su puno više od toga.
Priče su oruđe za razvoj bliskosti i povezanosti, sredstvo ugode i sigurnosti, alat za razvoj povjerenja između odrasle osobe i djeteta, ali i pomagalo koje odrasloj osobi omogućuje upoznavanje djetetova svijeta. Priče su važne i za razvoj govora, percepcije, pažnje i koncentracije. Priče uče djecu pravilima ponašanja, solidarnosti, toleranciji, rješavanju sukoba, obogaćuju njihov rječnik, jačaju osjećaj za pravdu i razvijaju kritičko mišljenje. No, ni tu nije kraj. Priče imaju brojne psihološke dobrobiti za djecu – doprinose razvoju samopouzdanja i sigurnosti u sebe, pospješuju učenje i pamćenje, razvijaju komunikacijske vještine, potiču razvoj mašte i kreativnosti, omogućuju upoznavanje, prepoznavanje i nošenje s emocijama. Osim toga, priče djeci omogućuju razumijevanje vlastitih negativnih iskustava te stvaranje povezanosti kroz dijeljenje svojih iskustava s drugima.
Kada je riječ o pričama za djecu, postavlja se pitanje je li produktivnije čitanje ili pričanje priča? Iako se stručnjaci nisu složili i ponudili jedan konačan odgovor, važno je napomenuti da veliku važnost tijekom priča ima ostvarivanje kontakta očima, opažanje djetetove reakcije te uživljenost pripovjedača. Također, važne su i stanke u govoru kojima čitatelj, odnosno pripovjedač povećava napetost, a istovremeno dobiva priliku za modifikaciju priče. Sve ovo upućuje kako pripovijedanje ima bolji učinak od samog čitanja priča.
Kako priče djeluju?
Priče djeluju iscjeljujuće – s njima se smijemo, plačemo, jačamo nadu i tako ostvarujemo terapijski učinak. Da bismo ga postigli, nužna je identifikacija s glavnim likom. Glavni lik je redovito pozitivac, pun dobrih strana, izraženih vrlina, ali i s ponekom manom kako dijete ne bi pomislilo da sve ono što glavni lik može ono ne može ostvariti. Jačina identifikacije s glavnim likom definirat će snagu i trajanje priče. Upravo je to razlog zašto neke priče nikada ne dosade djeci te ih čitaju uvijek iznova.
Kako odabrati priču?
Želimo li postići terapijski učinak kroz priču, potrebno je identificirati problem koji dijete ima. Postoje brojne priče osmišljene za različite vrste ponašanja – neprimjereno ponašanje, povučenost, strahovi i fobije, anksioznost, proživljena traumatska iskustva, nisko samopoštovanje, zlostavljanje, žalovanje i sl. Terapijska se priča na prvi pogled ni po čemu ne razlikuje od obične priče, no ona terapijska sadrži metaforu kao ključni dio. Takva priča najprije uvodi dijete u radnju i omogućuje mu tako potrebnu identifikaciju s glavnim likom, a potom metaforički razrješava problem te donosi proslavu i zajedništvo. Detalji djetetu omogućuju vizualizaciju, zbog čega je uputno detaljno opisivati likove, krajolike, događaje i dopustiti djetetu pitanja za vrijeme priče. Pravilan odabir dijelova priče koji podižu napetost istovremeno približavaju priču realitetu i otklanjanju sumnju u namjeru zbog koje je priča odabrana. Osim toga, preoblikovanje priče na način da se u priču uključi iskustvo djeteta daju posebnu terapijsku važnost.
Što poslije priče?
Priču nije potrebno objašnjavati, ali je ona uvijek dobar povod za razgovor. Ujedno, razgovor je jednostavna metoda koja odrasloj osobi omogućuje uvid u to kako je dijete doživjelo simbole, metafore, junake, ali ga pritom nije uputno ispravljati. Priču je dobro nacrtati, odigrati ili odglumiti, a potom upitati dijete za ideje o različitom završetku. Priče su neiscrpan alat koji uvelike pomaže u razvoju djeteta i njegovu odgoju. Stoga, kada sljedeći put budete odabirali priču za svoje dijete uzmite dovoljno vremena i svakako uključite dijete u odabir. Budite svjesni tihog djelovanja priče koje je nevidljivo i vjerujte da vaše dijete poslije priče više neće biti isto.
Literatura
Kapović Vidmar, P. i Lacovich, M. (). 7 putovanja – terapeutske priče za djecu. Rijeka: Naklada Uliks.
Ortner, G. (2007). Bajke koje pomažu djeci. Zagreb: Mozaik knjiga.
Perrow, S. (2013). Iscjeljujuće priče II – 101 terapeutska priča za djecu. Zagreb: Školska knjiga.
Perrow, S. (2005). Bajke i priče za laku noć. Zagreb: Školska knjiga.